25.05.2015., ponedjeljak Budimo se u 5.45 i vani je još mračno. Pakiramo se i tiho silazimo na doručak. Austrijski hostel nudi domaći bavarski kruh, med, nutellu, kavu i čaj. Njam. Imam već žulj na stopalu ispod debele kože. Boli me k’o sam vrag pri svakom koraku, ali ga još ne mogu probiti. Pokušao sam, ali … More Camino – Dan 3. Los Arcos – Logroño (28km)
24.05.2015., nedjelja Ustajemo u 6.30 kako bi krenuli čim prije. Milijun koraka treba prehodati, a tek smo ih napravili 40-ak tisuća. Velika prijeđena kilometraža prvi dan, kuraži nas da i drugi dan potegnemo što više dok smo svježi, pa krećemo samouvjereno bez doručka. Nekoliko stotina metara dalje, nailazimo na aparat s napitcima za samoposluživanje, pa … More Camino – Dan 2. Lorca-Los Arcos (32km)
23.05.2015., subota U 5.00 sam se prenuo iz sna u nekom čudnom filmu. Uvjeren da mi je netko tijekom noći otvorio torbicu i prčkao po novcima, mahnito pregledavam i skužim da je sve tu. Valjda sam samo malo napet zbog velikog događaja jutros – naime počinjemo hodati slavni Camino de Santiago. Ustajem oko 7.30 da … More Camino – Dan 1. Pamplona – Lorca (37km)
Zatvoren doma posljednjih mjeseci tijekom ove pandemije i opće društvene izolacije, pospremao sam stan i preslagivao uspomene. Naišao sam na jednu zelenu bilježnicu tvrdih korica sa desecima rukom ispisanih stranica. Rukopis je moj, ali na bilježnicu sam već gotovo zaboravio. No čitajući retke koje sam napisao prije punih pet godina obuzele su me emocije i … More CAMINO DE SANTIAGO – moj put od milijun koraka
Budi me sila na zahod. Iskačem iz šatora u mojem vunenim dugim gaćama i majici do obližnjeg grmlja i čudim se magli u kojoj se nalazim. Kako se krajolik promijenio, ali je nekako toplo premda smo na 1300m. Ivan već pristavlja kavu dok ja grabim fotoaparat da ovjekovječim ovaj trenutak. Ubrzo smo spakirani dok se … More 72h Velebita: Vlaški Grad – Ivine Vodice – Martinovo Mirilo – Borisov Dom – Stražbenica – Veliko Rujno (nedjelja)
Bilo je ugodno svježe noćas spavati na livadi pod vedrim nebom. Srećom naše pernate vreće držale su nas utopljenima sve dok nas ptičji pjev nije probudio sa prvim tračcima svjetla. Danas smo planirali prevaliti najveću dionicu puta, pa valja rano krenuti. No to nije razlog da preskočimo užitak jutarnje kave. Potom, slažemo opremu i šatore … More 72h Velebita: Rudina – Oglavinovac – Javornik – Struge – Vaganski Vrh – Sveto Brdo – Vlaški Grad (subota)
Sunce sramežljivo proviruje kroz guste krošnje i svojim zrakama šara po našem šatoru, dok ptice već vrijedno cvrkuću i love doručak. Budimo se naspavani i odmorni, te rušimo naš kamp orni i željni novih avantura. Mali dašak luksuza stvara nam Ivan kuhajući jutarnju kavu čiji miris upotpunjuje ovu jutarnju idilu. Kaaavicaaa! Relativno kasno, tek nešto … More 72h Velebita: Kamena Galerija – Stap – Jelova Ruja – Visočica – Rudina (petak)
Da to sam ja. Skitnica. Opet skitam. Prošla je cijela zima. I gotovo cijelo proljeće. Moje su noge već gotovo zaboravile što su sve prehodale prošle godine. Osim pokojeg jednodnevnog izleta nisu već dugo odradile neku poštenu rutu. Epidemija je dodatno pridonijela mojoj neaktivnosti i moram priznati da me već jako svrbe tabani. Sljeme je … More 72h Velebita: Veliko Rujno – Malo Rujno – Kamena Galerija (četvrtak)
Nova generacija PCT hikera 2020. ishodila je prvu rundu dozvola. Čitam njihove objave na društvenim mrežama i sa sjetom se prisjećam svojeg uzbuđenja od prije godinu dana kada sam bio u njihovim cipelama. Strah od nepoznatog miješao mi se sa ushićenjem od predstojeće avanture. Opsesivno sam proučavao opremu, taktike opskrbe, iskustva bivših hikera. Želio sam … More Da mogu opet
“Bok. Ja sam Željko i ovisnik sam o hodanju.” “Bok. Ja sam Dani i mislila sam da sam ovisnica sam o danima odmora. Sve dok nismo prestali hodati.” “Bok. Ja sam Kez i nisam hodala već 17 dana. Ne mogu više izdržati, mislim da ću ovaj vikend morati na kratki izlet.” Poruke sličnog sadržaja od … More Povratak u normalni život
Umor me napokon savladao i noćas sam spavao kao zaklan. Svejedno ujutro me uzbuđenje od povratka kući probudilo prije budilice koju sam na mobitelu namjestio za 6.30. Odlazim na doručak i potom se pokušavam što tiše spakirati da ne budim ostale stanare moje sobe. Ostavljam ruksak u spremištu hostela kako ga ne bih morao nositi … More Beskonačni dan
Usprkos kasnom lijeganju sinoć, budim se rano po navici, a i ta neugodna glad mi ne da spavati. Još u polusnu mračne sobe pokušavam shvatiti gdje sam i uspravljajući se na krevetu zviznem glavom u plafon. Srećom nisam probio šuškavi gipskarton, a moja tvrda glava će ionako biti ok. Udarac me podsjeća da sam u … More Seattle – dan odmora
Sjedim u busu dok vani pada noć. Autocesta iz Vancouvera prema Seattleu je prilično prometna u subotu navečer. Suze mi nezaustavljivo klize niz obraze dok se brk s druge strane okitio neizbrisivim smješkom. Toliko pomiješanih osjećaja i brojnih događaja u jednom danu nisam doživio nikad u životu. Tonem u duboko udobno kožno sjedalo autobusa i … More PCT 161. DAN milja 2649.4 – milja 2653.1 + 8.3bonus milja do Manning Parka u Kanadi
Otvaram oči dok je još u šatoru mračno. Krulji mi u trbuhu i vidim da ću teško zaspati ako ne ubacim nešto i usta. Napipavam u mraku svoju torbu s hranom i vadim jedan Complete Cookie. Ležeći u vreći lomim veliki čokoladni keks s komadićima čokolade, te ubacujem komadić po komadić u usta. Predzadnji je … More PCT 160. DAN milja 2616.8 – milja 2649.4
Ujutro je u šumi prilično hladno, te nevoljko krećemo hodati nešto prije 7h. Ubrzo stižemo na prijevoj Rainy (kišni) te začudo ne pada kiša kao što ime prijevoja sugerira. Prelazimo široku cestu bez prometa i nastavljamo u šumu. Oblaci i magla se pomalo podižu otvarajući sramežljivo pogled na okolne vrhunce dok se uspinjemo prema planinskom … More PCT 159. DAN milja 2589.3 – milja 2616.8
Skitnica 